|
|
| < | prosinac, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
the black world of mine... my lost world
Ime: Sandra
Datum rođenja: 19.06.'91.
Godina: 17
Razred: 3.a opće gimnazije
Živim u: Slatini
Slušam: Metal & Rock'n'Roll
Naj bendovi: Iron Maiden, Children Of Bodom, Slipknot, Metallica, Bullet For My Valentine, Hammerfall, Nightwish, In Flames, Apocalyptica, Guns N' Roses, 3 Doors Down, Bon Jovi, Opća Opasnost, Leteći Odred, Hladno Pivo...
Naj frend: Ivan
Naj frendica: Ella
Omiljene boje: CRNA, ljubicasta, plava, zelena
Ja sam: iskrena, i teška romantičarka... plus tome tvrdoglava!!!
Mrzim: kad mi ljudi lažu!!!
Moji najbolji frendovi:
Ivan. Jedan od najboljih osoba koje sam upoznala u životu. Boljeg frenda ne mogu ni zamisliti. Uvijek je tu kad me nešto mući, s nekim savjetom koji uvijek pomogne... Stvarno najbolji frend! 
Ella. Ona mi je kao sestra, na nju uvijek mogu računati... Moja naj frendica. Uvijek tu kad je trebam...
Mihaela: Sitna, ali opasna... 
hehe... Definitivno jedna od meni najdražih osoba koje znam. pusa Mihi! 
Daja: Osoba koju doslovno poznajem cijeli život. I još si nismo dosadile. E pa ako to nije prijateljstvo, pa što je?!
Anja:Moj mali anđeo. Ta cura ima dušu... Fakat zna slušati... Jedna od najboljih osoba koje sam upoznala u životu.
Aleksandar. Odličan prijatelj, uvijek spreman i hoće pomoći, svaka čast...
Dino: To je biće ludo do bola... U pozitivnom smislu, naravno... Pozdrav Dini!
Mima. Ta ženska fakat nema sreće u ljubavi. Baš poput mene. Al inaće, cura je fakat super. Malo hiperaktivna, ali to je samo čini još simpatičnijom! 
Ako sam nekoga izostavila, nije namjerno...
Ugl...
Livin' in a world without you
It's hard to believe
that it came to this.
You paralysed my body
with a poison kiss.
For 40 days and nights
I was chained to your bed.
You thought that was
the end of the story.
Something inside me
called freedom came alive.
Living in a world without you.
You told me my darling,
without me, you're nothing.
You taught me, to look in your eyes
and fed me your sweet lies.
Suddenly someone will stare
in the window.
Looking outside at the sky
that had never been blue.
Ahh!, there's a world without you
I see the light.
Living in a world without you.
Ahh!, there is hope to guide me
I will survive!
Living in a world without you.
It's hard to believe
that it came to this.
You paralysed my body
with a poison kiss.
For 40 days and nights
I was chained to your bed.
You thought that was
the end of the story.
Something inside me
called freedom came alive.
Living in a world without you.
You put me together
then trashed me for pleasure.
You used me again and again
abused me, confused me.
Suddenly naked i run
through your garden.
Right through the gates of the
past and I'm finally free.
Ahh!, there's a world without you
I see the light.
Living in a world without you.
Ahh!, there is hope to guide me
I will survive!
Living in a world without you.
Something inside me
called freedom came alive.
Living in a world without you.
Ahh!, there's a world without you
I see the light.
Living in a world without you.
Ahh!, there is hope to guide me
I will survive!
Living in a world without you.
children of decadence
Running under cover of the moonlight
shadow death row.At the night we're
running wild with no hope for tomorrow...
No tomorrow!!!
As we're walking through the fire,
That burns within us all. If ya wanna take
a glance to the blaze of pain
You'll never be the same
You wanna get closer and get a taste of death?
I know ya wanna fuck me down 'til I'm bleeding red
I couldn't care less, I'll end up rotting in the mud
So c'mon mothafucka and gimme yer best shot.
You really thought you'd see through what
I am and what I need
We are children of rebellion, we'll fight, we'll bleed
Don't try to come to preach over us and over me
We're Children of Decadence
We're right, we're real, we will fight, we'll bleed,
We're mothafucking dying breed
We're slowly dying
All wrecked and fucked I wonder if this is the way I'm supposed to go
But that is all I ever got that is all I'll ever get so I just let it go.
As we're walking through the fire,
That burns within us all
If ya wanna take a glance to the blaze of pain
You'll never be the same
You wanna get closer and get a taste of death?
I know ya wanna fuck me down 'til I'm bleeding red
I couldn't care less, I'll end up rotting in the mud
So c'mon mothafucka and gimme yer best shot.
You really thought you'd see through what
I am and what I need
We are children of rebellion, we'll fight, we'll bleed
Don't try to come to preach over us and over me
We're Children of Decadence
We're right, we're real, we will fight, we'll bleed,
We're mothafucking dying breed
We're slowly dying
You wanna get closer and get a taste of death?
I know ya wanna fuck me down 'til I'm bleeding red
I couldn't care less, I'll end up rotting in the mud
So c'mon mothafucka and gimme yer best shot.
You really thought you'd see through what
I am and what I need
We are children of rebellion, we'll fight, we'll bleed
Don't try to come to preach over us and over me
We're Children of Decadence
We're right, we're real, we will fight, we'll bleed,
We're mothafucking dying breed
We're slowly dying
Different world
You lead me on the path
Keep showing me the way
I feel a little lost
A little strange today
I think I'll take a hold
Of whatever comes my way
Then we'll see what happens
Take it day by day
I thought I had it all
I had it all worked out
Just what my future held
That there would be no doubt
But then the card came up
And I took another turn
But I don't know if it's
Fulfilment that I yearn
Chorus:
Tell me what you can hear
And then tell me what you see
Everybody has a different way
To view the world
I would like you to know
When you see the simple things
To appreciate this life
It's not too late to learn
Don't want to be here
Somewhere I'd rather be
But when I get there
I might find it's not for me
[chorus]
Don't know what I want
Or where I want to be
I'm feeling more confused
The more the days go by
jednom kad noć
Jednom kad noć
Ukrade nebu
Sve što si voljela na njemu
Bit će ti žao, bit će ti žao
Što nisam tu,
Ruke pamte samo ljubav najbolju.
Jednom kad usne
Ne bude htjele
U strancu utjehu tražiti,
Suze će srcu šapnuti da je pogriješilo
Jer nije ostalo tamo
Gdje je jedino voljelo.
Kada tuga jednom
Na vrata dođe,
A samoća zaboli,
Hoćeš li moći ime moje
Sa usana svojih skloniti?
Bili smo jednom najbolji,
O nama su priče pričali.
I sada kad se sjetiš
Htjela bi vrijeme vratiti,
Poslije mene su ti lađe slomile
Bure i vjetrovi.
sail away...
Once upon a time we had a lot to fight for
We had a dream, we had a plan
Sparks in the air, we spread a lot of envy
Didn't have to care once upon a time
Remember when I swore
My love is never ending
And you and I will never die
Remember when I swore
We had it all
We had it all
I'll sail away, it's time to leave
Rainy days, are yours to keep
Fade away, the night is calling my name
You will stay, I'll sail away
Once upon a time we used to burn candles
We had a place to call a home
The dream that we lived
Was better than divine
Every day was like a gift
Once upon a time
Remember when you swore
Your love is never ending
And you and I would never die
Remember when you swore
We had it all
We'd never fall
Sail away, it's time to leave
Rainy days are yours to keep
Fade away, the twilight is calling my name
You will stay, I'll sail away
No reason to lie
No need to pretend
I'm grateful to die
To live once again
I'm fearless to fly
And reach for the end
And reach for the end
ohhohhhohhhohhh...
Sail away
Sail away, it's time to leave
Rainy days are yours to keep
Fade away, the night is calling my name
You will stay, I'll sail away
Sail away
The night is calling my name
Sail away
Never, Ever...
Sitting in my room, staring at the wall, I can't believe it's happening
Once so wonderful, now, life's a twisted kind of reality, a fantasy
Don't know where to begin
Saw your love for me vanish in a single moment of stupidity
Nightmare this may be, but it is not a dream, ooh
I want to scream; a broken heart still bleeds
Never ever talk, never ever smile
Knowing that my life won't be the same Never ever touch, never ever feel
I will never hear you call my name...again
In my dreams I see, see you come to me; a memory of times of old
Waking up, I realize Hell's as cool as ice and the touch of sin did get me in
Nothing burns like the cold
Never ever talk, never ever smile
Knowing that my life won't be the same
Never ever touch, never ever feel
I will never hear you call my name
As we sin, so do we suffer
I've fallen from grace, want to turn back time and make it undone
Never ever talk, never ever smile
Knowing that my life won't be the same Never ever touch, never ever feel
I will never hear you call my name Never ever talk, never ever smile
All I see: a future full of fear Never ever touch, never ever feel
I can never whisper in your ear...I'm sorry
so I need you...
If you could step into my head,
tell me would you still know me
If you woke up in my bed,
tell me then would you hold me
Or would you simply let it lie,
leaving me to wonder why
I can't get you out of this head
I call mine
And I will say
Oh no I can't let you go, my little girl
Because you're holding up my world
So I need you.
Your imitaion of my walk and the perfect way you talk
It's just a couple of the million things that I love about you
So I need you
So I need you
So I need you
So I need you
And if I jumped of the Brooklyn Bridge,
Tell me would you still follow me
and if I made you mad today,
tell me would you love me tomorrow?
Please. or would you say that you don't care,
and then leave me standing here
Like the fool who is drowning in despair and screamin'
Oh no I can't let you go, my little girl
Because you're holding up my world,
so I need you.
Your imitaion of my walk and the perfect way you talk
It's just a couple of the million things that I love about you.
So I need you
So I need you
So I need you
So I need you
I'm on my own
I'm on my own
I'm on my own
Oh no I can't let you go my little girl
Because your holding up my world,
so I need you.
Your imitation of my walk and the perfect way you talk
It's just a couple of the million things that I love about you.
So I need you
So I need you
So I need you
So I need you
Sad vjerojatno mislite: Hvala Bogu, obrisat će blog... hehe... Ma neću. Mislila sam, al, reko' nek stoji. Možda i to čudo netko posjeti s vremena na vrijeme... Kad kažem the end, trenutno mislim na kraj polugodišta. Evo, taman kad imam razloga za sreću, praznici, Božić, Nova itd... Mene poćinje hvatat prehlada... 
...a jbg... Al' OK, valjda će me proći kroz koji dan, pa treba slavit doček Nove, nadam se sretnije godine. 
Slavit ćemo u vikendici kod Miće. Moji najbolji prijatelji će biti tamo... (uključujuči Ellu) ALELUJA!!! 
Pa... dobar provod za Novu svima...
Svima koji čitaju (ako itko ovo čita...), a pogotovo mojim prijateljima želim:
Blagoslovljen Božić & Sretnu Novu 2009. godinu!!!
Ima stvari koje napravimo, i u tom trenu smo tako sretni... I mislimo da to nismo mogli napraviti bolje... I taj "tren" zaista bude samo tren... I onda, nakon nekog vremena, pitamo se... "Šta je meni to trebalo...?" Ali opet... Mislim da... Ma jebiga, čemu žaliti za nećim, kada to ionako ne možemo popraviti. Bar dok se ne izmisli neka formula za vraćanje vremena... A do tada sve što možemo je truditi se da ne napravimo stvari zbog kojih bi kasnije mogli biti u bedu, jer znamo da smo mogli izabrati neku drugu opciju... Uglavnom... Poćeh filozofirat' što ne završava najbajnije... 
hehe... A jebiga, netko mora imati talent i za to, odnosno ne imati ga...
Ma...
Uglavnom... 
1. Gubiš u svađi s neživim predmetima.
2. Moraš se držati za travu da ne bi pao sa Zemlje.
3. Tvoj posao smeta tvom opijanju.
4. Tvoj doktor pronalazi tragove krvi u tvom krvotoku.
5. Stalno ti pada daska s WC-školjke na glavu.
6. 24 sata u jednom danu, 24 piva u jednom sanduku. Slučajnost? Ne bih rekla!!!
7. Dvije ruke, samo jedna usta... To znači imati problem s pićem!!!
8. Lakše izoštravaš pogled s jednom otvorenim okom.
9. Padaš s poda!!!
10. I večeras te taj prokleti ružičasti slon prati kući!
p.s.- ako ste se prepoznali u ovom... nek' vam dragi Bog pomogne!!! 
God bless alcohol!!!
U zadnjih nekoliko mjeseci su mi se dogodile neke stvari koje su me zaista promjenile... Koje su me malo izvukle (tj. koje su me poprilično izvukle) iz duuubokih ponora sramežljivosti. Mislim... I dalje mene muči ta sramežljivost, 
ali sad ipak imam hrabrosti reći što mislim i osjećam. I mogu reći da se puno bolje osjećam zbog toga. Jako sam mnogo vremena provela skrivajući se iza zidina sramežljivosti, no trudim se da više ne bude tako... I mislim da mi OK ide... Za sada... Mislim da je sramežljivost zapravo strah od toga da postoji mogućnost da nas ljudi odbiju, i da nas ne žele poslušati. 
No, također mislim da tu sramežljivost treba pokušati pobijediti. Mislim, kakva korist od toga da sve što mislimo, osjećamo, da to zadržavamo duboko u sebi, razbijamo glavu s pitanjima 'što bi bilo da je bilo'... 
itd. Uglavnom... Zatomljavati osjećje u sebi, sve dok ih ne zaboravimo, ne zakopamo negdje duboko u sebi. Jer... Uvijek postoji mogućnost da čujemo: Ne. Ali, ako razmislimo, pa postoji mogućnost da čujemo: Da. Uglavnom... Što pokušavam reči... Trebamo naučiti osloboditi se, bar do te mjere da se usudimo pokazati svoje osjećaje. I po meni... Kada se to uspije... U nama oživi novi svijet. Hrabriji...
Evo, već je prošao dobar dio ljeta... A čini mi se kao da se nisam još ni pomaknula sa onog istog mjesta gdje sam bila kada je započelo... Još se uvijek mučim s istim pitanjima... Zamaram s stvarima koje me već ubijaju. Uglavnom. Neznam kada ću na more... Nadam se što prije. I da ću ostati tamo što dulje. Iako više nisam sigurna ni dali ću ići. Ako i ne budem išla na more, onda ću se potruditi da mi ne bude dosadno... Valjda... Samo kada bih mogla preboljeti napokon gubitak određenih osoba... No, to zaista nije lagano... Uglavnom... Pa... Ako ovo itko uopće i čita... OSTAVLJAJTE KOMENTARE!!! Za majku milu, hoću i ja nešto čitati...
p.s. - iskoristite što bolje ovo ljeto...
I što sad on radi... -kao, nije mi važno... Samo ona kiša od suza u meni podsjeća... I s kim sada je... -kao, nije mi važno... I tako se ja pokušavam (neuspješno) uvjeriti da mi nije važno gdje je... što radi... je li sam... ili ne... Još da stvar bude bolja... Vidjela sam ga neki dan. Nakon... dva mjeseca... I on meni pusti "kap po kap" pjesmu koju obožavam otkad sam ju prvi put u životu čula... Što je bilo jaaako davno... Pjesmu za koju više ne znam da li sam presretna kad ju čujem ili mi dođe da si pucam u glavu, jer me svaka riječ te pjesme podsjeća na njega... Kao da je pisana za mene i njega... Samo bi u našem slućaju išlo... "...HLADNO srce meni DAO si, HLADNO srce OSTANI..."
pa evo te pjesme...
Jednom kad sretnes me
to necu biti ja
vec samo uspomene
mrve sjecanja
Samo prazna bol, sad je ostala
prazna bol kajanja
i sta radis ti, nije vazno mi
jer kisa jesenja, podsjeca
Kap po kap, kisa sprema se
samo da znas, nisam lud
da mislim na tebe
kap po kap, opet padace
te duge kise jesenje
Jednom kad dani ovi
fino posive
ne zovi mene ti
i ne trazi me
Hladno srce meni dala si
hladno srce, ostani
i s kim sada si, nije vazno mi
jer kisa jesenja, podsjeca
I sta radis ti, nije vazno mi
jer kisa jesenja, podsjeca
Evo škola je na samom koncu... Prolazim sa 4... Pa... Ajmo reć', zadovoljna sam... Preksutra mi je ročkas... Sedamnaesti... Stari se... hehe... Kak god, slavim u petak ročkas... Rekla sam da ću se nalit... Kaže Ivan da se može kladit da neću... E pa ja kažem da ću se nalit, koliko, ne garantiram, jer mogu popit puuuno... 
A da mi ne bude ništ. Tak da me poprilično teško napit. A pošto je Ivan moj naj frend, ima da se nalije skupa samnom, vrijedi i za moju naj frendicu Ellu! Ima da budemo... ...dead... kak god. ugl, škola je (skoro pa) gotova... Jedva čekam na more... Ugl. bit će jeeebeno...
p.s. - komajte!!!
>Kao mala sam progutala gramafonsku ploću... I nije mi ništ, i nije mi ništ, i nije mi ništ...<
Nikada, ikada... Dali ću ikada biti napokon iskreno sretna??? Zaista sumnjam... Ponekada nam se dogode stvari koje nas bace duboko u to uvjerenje... Nažalost meni se te stvari poprilično često dešavaju. Npr. osoba za koju sam toliko toga vjerovala, očekivala... Razočarala me je na najgrublji mogući način... Ne mogu opisati koliko boli kada te razočara netko kome vjeruješ, za koga toliko očekuješ, netko koga iskreno zavoliš... I kada se dogode takve stvari, zaista je teško gledati na budućnost optimistično... Ikada? Ne znam...
Život je stvarno čudna stvar... Ponekada je zaista lijep, prelijep... A ponekada... Taman kada pomisliš kako je prekrasan, on nam vrati tom mjerom da nas s tog malenog oblačića na koji se uspnemo, sruši na najgrublji, na onaj najbolniji način. Ali... Ma što ja uopće pričam o životu... kao da ja još znam... Zapravo... Znam ponešto o dijeliću puta koji sam prošla... Neke lekcije sam jako dobro naučila... Nažalost mnogo puta se dogodi da one osobe za koje bismo dali ruku u vatru, nas napuste, razočaraju... No postoje i osobe koje su tu. Uz nas. i uvijek će biti tu. Naši najbolji, naši iskreni, pravi prijatelji. Osobe koje volimo, koje vole nas. Mislim da zato ipak vrijedi živjeti... A one koji nas ne žele u svojim životima, možda zbog nekog našeg postupka, neke glepe pogreške, ili im se jednostavno ne sviđamo... Naše je da se trudimo poboljšati, i živjeti ovaj život na najbolji način koji znamo. Možda, zapravo ne možda, sigurno je da će biti tu i tamo grešaka, krivih odluka... Nažalost još neznamo formulu za vraćanje vremena... Da ispravimo pogreške, krive odluke... Bar ju ja neznam... Zato, sve više u zadnje vrijeme jednostavno napravim stvari koje sam jako dugo željela. Sramežljiva sam po prirodi, i mnogo stvari kada sam možda i dobila priliku da ih kažem, priliku da pokažem one najljepše osjećaje... Ja sam ih sakrivala duboko u sebi, sakrivala ih... I mnogo puta zbog toga bi se osjećala usamljeno, kao da sam sama na cijeloj planeti... I ono što znam je da sigurno ne želim više tako provoditi svoje vrijeme i ovaj kratki život. Ono što pokušavam reći je da mislim da trebamo raditi onako i ono što nam naše srce govori da napravimo. Ako nekoga voliš - nemoj čekati... Reci, pokaži toj osobi što osjećaš... Jer nikada ne znamo do kad smo tu.
paaa...
- škola se bliži kraju, što me malo plaši... ocjene su uglavnom ok... ali tko zna šta će još biti do kraja...
- ljubav... hehe ajmo reć'...dobro je...
- dolazi ljeto... jedva čekam... na more... (!!!) jer, više mi ovi ispiti... bljaaaaaaaaak!!! 
više ne znam tko mi glavu nosi... 
- Mare napunila 18 god... pa čestitam... 
paaaa... neznam šta da još napišem... osim... pusa mom slatkici...
...pa...danas mi je bio tako FENOMENALAN dan...bili ujutro, normalno na nastavi, ja kao uvijek, kasnila na prvi sat... ...tipična klasika... A šta'š, neko se mora pobrinut i za to... No, svi su satovi prošli super... Nitko me ništa nije pitao (mislim na profesore)... Nakon tjedana pretrpanih testovima, ispitima... Lijepo je kad te malo puste na miru. I tako, nakon šestog sata, (bili smo oslobođeni sedmog sata jer smo išli u Osijek), kao što sam već napisala išli smo u Osijek. Nekako mi se cjeli dan činilo da mi neće biti nešto posebno, štoviše da ću popizdit od dosade... Kad ono baš suprotno... To sam se definitivno uvjerila da kad ne očekuješ ništ posebno, da ti bude fenomenalno... Tako isto i kad sam išla u Zagreb (meni vrlo dragi grad) prije dva tjedna, misla sam da ću popizdit, neznam zašto, jer u Zagrebu mi uvijek bude prejeeebeno genijalno!!! Tako je bilo i sad zadnji put. I tak, kad smo došli u Osijek, moji najbolji frendovi i ja se zaputili u IKG... Vidjela sam svoju staru frendicu... 
(Soldo, pozdrav!!!)... Bili nekih sat-dva u IKG, onda ošli Veki, Ella, Iva, Ole i ja malo okrenit Osijek naglavačke... Preludo smo se zabavili... Osim Zagreba... Nesjećam se kad sam se ovak dobro zabavila... Uglavnom... Predobro Bogu ukraden dan... !!!
pa... ovako... navratila ja malo do svog bloga (NA KOJEM PIŠEM ŠTO JA HOĆU, JER IPAK JE TO MOJ BLOG)! ! ! Pa tako poručujem onim idijotima koji vrijeđaju mene i moje frendove, i to usput kao anonimci, jer su očito prevelike kukavice - kome se moj blog ne sviđa, ha, pa postoji i zato rješenje, nemora posječivati moj blog! pozdrav mojim najboljim frendovima, koji su uvijek uz mene: Ivan, Ella, Aco, Veki... Najbolji ste!!!
i da, btw, upravo oni najbolji ljudi koje sam upoznala u životu su metalci, i upravo su metalci ti koji vas nikad neće iznevjeriti, i koji će biti uvijek uz vas!!! Ako u vašem slučaju nije tako... Heh, jebiga, naletili ste na krive!!! 
Više ništa nije ostalo... Samo tupa, ogromna praznina... Tolika potrošena energija, uložen trud, a sve je izgubljeno... Kao da... Osjećam se kao da sam sama na nekom pustom, malenom otoku usred oceana samoće, lažnih obećanja... Tek oni najbolji frendovi, koji su uvijek tu kad ih trebaš... Dođu... Pokušaju ti pomoći da ustaneš, kad ti slome krila... Moja krila su beskorisna... Slomljena... Neznam, zaista neznam kako ih izlječiti... Da odletim s tog pustog, usamljenog otoka... To s otokom, krilma... Samo pokušavam dočarati kako se osjećam... Ta krila su moji osjećaji, a otok je moje srce... Otok izgubljen u tupoj tugi... Beskraju uzburkanih osjećaja... I baš kad pomislim da je sve OK, da je bura prošla, i da su nastupili ljepši dani... Ono ispadne suprotno... Dođe nova, još jača i hladnija bura... I tada samo ponovno osjetim da više nićega nema. Nićega za što se možemo boriti... Dali se uopće vrijedi boriti? Hmmm... Naravno da vrijedi... Tako bar kažu... Samo još nisam sigurna na koji način... Jer obično se samo iznova i iznova razočaram...
Prije več podosta vremena sam pisala o tome kako bih voljela saznati odgovore na meni vrlo važna pitanja... Napokon sam ih saznala... Možda nisu kakvima sam ih priželjkivala... Ali OK - kakvi su mogli biti, još su i dobri. Bar ih ja tako vidim. Postoje stvari koje napravite, a da niste ni svjesni da ste ih napravili. Kao npr. prijeđete preko nekih stvari koje prije niste mogli prihvatiti... I postane vam svejedno... Ili se bar uvjeravate da vam je svejedno... Jer više neznate što bi napravili, jer zapravo - več ste sve napravili. I kada sve napravite...Što vam preostaje??? Osim... Osim da se nadate. U nadi je spas. To mi je rekla jedna osoba koja mi je stvarno prirasla srcu... Neke stvari jednostavno moramo prihvatiti. Pomiriti se s određenim gubitcima u životu. I onda, kad se najmanje budemo nadali... Doći će ono što več duuugo priželjkujemo. Stoga... Nikad ne odustajte od traženja odgovora... Jer svi mi zaslužujemo znati odgovore na pitanja... Naravno govorim o odgovorima koji su najvažniji. O kojima ovisi dali smo sretni. A ako ti odgovori nisu kakvima ih priželjkujete... Gledajte to na ovaj način: bar ste dali sve od sebe, a ako neke stvari nisu suđene... Onda mi tu ne možemo ništa... Ne odustajte dok ne saznate odgovore koje zaslužujete. kissi-kissi
U moj svijet je zapuhao vjetar promjene... Možda je upravo proljeće vrijeme za promjene, za novi poćetak... A proljeće je na vratima... Evo, napokon i meni krenulo u ljubavi... Moj dobar frend Ivan, koji mi je duuuugo vremena ponavljao da će sve doći na svoje... Bio je u pravu. Sada ja to porućujem svim svojim frendovima, koji su u bedu zbog nečega, ili nemaju sreće u ljubavi... A ima ih dosta... Sad ću opet ponoviti Ivanove rječi: OSOBE KOJE ODLUĆE NE BITI DIO VAŠEG ŽIVOTA, NE TREBA PATITI ZA NJIMA!!! Oni će kad-tad shvatiti da su pogriješili. To je zaista tako, vjerujte mi! Ja sam se uvjerila na vlastitoj koži. I to što sam napisala, nije samo jedna obična izjava mog najboljeg frenda, to je zaista istina. Što prije prihvatite tu istinu, bit će vam lakše. Ne kažem da će vas odmah prestati boljeti odlazak tih osoba, ali lakše ćete ih preboljeti, lakše ćete krenuti dalje. Isto tako sam shvatila da je istina da je u nadi spas... stoga... ako si u bedu zbog nečega, ili nekoga... Nemoj si to dopustiti! Bolje dobro razmisli dali uopće ima smisla patiti za tom osobom. Do prije par dana sam mislila da nemam izbora. Sad definitivno mislim drugačije. I to vrijedi za sve, ne samo za mene! Uvijek imate bar dvije opcije. Prva: usredotočiti se na stvari koje te čine nesretnim, Drugo: pružiti priliku lijepim stvarima, osobama koje vas mogu usrećiti.
Uvijek birajte ovu drugu opciju, jer ona prva je zaista bezveze... Vjerujte mi na riječ!!!
često se osjećam usamljeno, i to mi nije ništa novo... ali ovako usamljena kao ovih posljednjih tjedan dana još nikad... oko sebe osjećam samo ogromnu, tupu bol... i to je sve zbog ljubavi... u koju više nevjerujem... u koju više nemam nade. a toliko sam vjerovala da će sve završiti dobro, da će sve biti ok. da ću napokon biti istinski sretna. no čini se da ću ja svoju sreću još duuuugo čekati. osoba koju volim svim srcem, smatra da sve što bi nas dvoje mogli biti ne vrijedi... i to me užasno boli... i u što da ja sad vjerujem??? čemu da se nadam??? u ljubav da vjerujem? u ljubav da se nadam? nemogu...
